Alt-azimutna viljuška na laganom tronošcu opisanom ovdje . Prvu sam izradio 1996. godine i još uvijek je povremeno koristim, a u međuvremenu sam ih izradio još nekoliko. Izrađena je iz ostataka jelovih dasaka a dijelovi su povezani ljepilom i čavlima, tako da je izrada vrlo jednostavna. Daske su bile blanjane (ako nemate ručnu blanju (električnu naravno), površine dijelova mogu se lijepo zagladiti i brusnim papirom, bilo strojno ili ručno. Danas su strojne brusilice najraznoraznijih vrsta i tipova lako nabavljive i pristupačne pa preporučam njihovo korištenje, jer ručno brušenje može potrajati. Ja uglavnom koristim tračnu brusilicu jer ona uz grubi brusni papir dosta brzo skida gruboču i neravnine, ali i kružna (ponekad se naziva oscilatorna) ili ravna brusilica isto tako dobro može poslužiti. Za ljepljenje sam koristio obično ljepilo za drvo a za početno spajanje najobičnije čavle od 6 ili 7 cm dužine.
Debljina izblanjanih dasaka bila je 21-22 mm, a umjesto njih može se koristiti i šper-ploča slične debljine, ili OSB ploča prikladne debljine. Ako imate tanje komade, zalijepite ih zajedno. Svaki materijal debljine 15-25 mm bit će sasvim u redu za ovu svrhu. Ivericu izbjegavam jer je teška, ružna i na vlagi se polako deformira.
Ako je viljuška izrađena od drveta ili šperploče, na donju stranu njene donje ploće lijepim komad ultrapasa, radi boljeg i jednoličnijeg okretanja. Spojni vijak može doslovno biti bilo što između M8 i koliko god veliki vijak želite tamo imati! Isto tako, i ovdje umjesto "specijalne" matice može doći cjevćica nataknuta na vijak, odozgo pritegnut običnom ili krilnom maticom, pod koju svakako treba staviti veliku podložnu ploćicu.
Kako su dijelovi ove montaže zalijepljeni i dodatno učvršćeni čavlima, nisam je mogao rastaviti u pojedine dijelove, ali evo originalnih nacrta prve takve montaže koju sam izradio, u verziji za promjer tubusa od 160 mm. Glava prikazana ovdje nešto je manja i prilagođena je tubusu promjera 125 mm.
Jedina izmjena koju sam odtada napravio je da sam umjesto aluminijske trake koja drži tubus u sedlu, u sedlo ugradio dvije šipke kao i kod glave od tekstolita pa se sad za prihvat tubusa koriste trake za vezanje.
Viljuška se sastoji od donje ploče, dvije bočne stranice koje čine samu viljušku i zadnje ploče koja viljušci daje čvrstoću. Umjesto teflona, kao klizne površine korištene su puno lakše dostupne trake od umjetnog tepiha, odrezane od nekog ostatka tepha i zalijepljenje neoprenskim ljepilom (u mojem dobu slavni "Tigar", danas i od mnogo drugih proizvođača, uzmite onaj u tubi jer se lakše nanosi). Filc isto tako dobro radi, pa možete koristiti i njega. Sve zakrivljene plohe izezane su ručnom (električnom) ubodnom pilom, primijetit ćete da nisu baš ultraprecizne. Svejedno, viljuška dobro radi, a velike nervnine lako se poprave turpijom i brusnim papirom. Rupa u donjoj ploči promjera je 76 mm.
Kod stavljanja viljuške na tronožac prvo se kroz rupu u sredini gornje ploče tronošca odozdo umetne središnji vijak. I ovjde je to M12, a vi slobodno uzmite što vam je pri ruci, sve veće od M6 je dobro za ovu svrhu. Ako ne želite da vijak sam ispada, podebljate ga malo krep trakom i ugurajte u njegovu rupu.
Sad se na središnji vijak umetne drveni kotačić čiji rub je izrađen od plastične odvodne cijevi promjera 75 mm. On ulazi u rupu u donjoj ploči viljuške. Kotačić je oko pola mm deblji od donje ploče, a po potrebi se ta razlika dobije podlaganjem ploćice izrezane od debljeg papira ili kartona. Kroz sredinu kotačića prolazi vijak koji sve drži zajedno, a kotačić je od okretanja osiguran drvenim umetkom (tiplom) promjera 10 mm. Svaki komadić okruglog drvenog štapića (može naravno biti i metalni ili plastični) jednako je dobar. Štapić spriječava okretanje kotačića zajedno sa viljuškom, a time i neželjeno pritezanje ili labavljenje matice središnjeg vijka.
Ako je tronožac namijenjen samo ovoj viljušci, možete slobodno pojednostaviti izradu pa umjesto umetanja štapića ultrapas i kotačić zalijepiti na gornju ploču tronošca.
Razlog zašto je kotačić tako velik leži u ideji da će se tako smanjiti naginjanje viljuške zbog nužnog zazora između nje i tronošca, a koji je nužan da se viljuška može lako okretati oko središnje osovine. Zasad sam zadovoljan ovom konstrukcijom, iako je kotačić dodatni dio koji treba izraditi.
Slijedeća na redu je sama viljuška, koju jednostavno stavimo na tronožac. Između nje i kotačića mi je ostao zazor od oko jednog milimetra, ali u upotrebi se on uopće ne primjeti. Plastična cijev na rubu kotačića osigurava lakše i jednoličnije okretanje viljuške, bez trzaja i zapinjanja.
Odozgo nataknemo ploćicu od ultrapasa (i opet, ona može biti i od plastike ili metala).
Završimo sa drvenom (plastičnom, metalnom) pločom i maticom koja sve drži zajedno. Kod prvog sastavljanja izostavimo štapić, pa kad je sve dobro posloženo i matica pritegnuta, kroz sve dijelove probušimo rupu za štapić. Pri tome rupa ne prolazi kroz cijelu gornju ploču tronošca, nego završava u njoj. To nam osigurava da se rupe za štapić na svim dijelovima savršeno poklapaju, a "slijepa" rupa u ploči tronošca onemogučava propadanje štapića kroz nju. Tu je inače bolje ako štapić tijesno ulazi u rupu. Nakon toga se štapić umetne u rupu i odreže na potrebnu dužinu. Ako je gornja ploča od plastike ili metala, podlošku od ultrapasa možemo izostaviti jer nema svrhe.
Svi dijelovi azimutne osovine složeni po redu!
I sastavljeni zajedno, da se vidi kako to izgleda, naravno bez viljuške i ploče stalka!
Kompletirana viljuška kočeperi se na tronošcu!
Sad prelazimo na sedlo. Izrađeno je na isti način i od istih materijala kao i viljuška. Najsloženiji dio su dva kotača koja tvore osovinu visine u dobson stilu. I oni su drveni, sa plastičnim prstenima izrezanima od plastičnih cijevi za odvod, na obodu. Promjer im je 160 mm. Donja ploča i bočne stranice su pravokutni komadi drvenih dasaka. Rupa u donjoj ploči je ovdje nepotrebna, a relikt je upotrebe sedla na drugoj vrsti montaže. Isto tako, donja ploča može biti tanja, recimo 10-12 mm debela šperploča ili sličan komad materijala.
Ako vam je izrada kotača i njihovih prstena komplicirana, možete umjesto toga za kotače upotrijebiti čepove za iste te cijevi koji se danas lako nabave i vrlo su jeftini, a zapravo su gotovi komplet kotači za nas!
Prednja i zadnja ploča izrađene su od kvadratnog komada daske stranice 16 cm u kojem je prvo izrezana rupa promjera 125 mm, što odgovara promjeru tubusa teleskopa koji ide na ovu montažu, pa je onda taj komad jednostavno prelezan napola. Prilagodite rupu (prije rezanja naravno) tubusu svojeg instrumenta, i po potrebi povečajte dimenzije svih dijelova. Šipke koje pridržavaju trake za vezanje su 8 mm u promjeru i umetnute su u rupe u bočnim stranicama sedla. Rupe su s jedne strane pola milimetra manje (7,5 mm) pa su šipke umetnute s druge strane i čekićem lagano nabijene u njih. To je dovoljno da ne ispadaju. Ako su šipke ipak prelabave, napravite ih malo dužima i stavite matice na njihove krajeve da ih zadržite na njihovom mjestu. Vjerujte, nije ih zabavno tražiti u mraku, ako ispadnu iz sedla! Trake za vezanje su i ovdje skračene trake za vezanje tereta.
80 mm refraktor sasvim ugodno se smjestio na ovoj montaži.
135 mm reflektor vlastite izrade na prvoj montaži ovog tipa koju sam izradio. Ona u potpunosti odgovara nacrtima s početka ovog teksta, a izrađena je davne 1996. godine. Umjesto traka za vezanje, tubus ovdje pridržava aluminijska traka savijena u oblik tubusa. Glava montaže ovdje stoji na čeličnom stupu za teleskope koji sam imao na balkonu stana u kojem sam tada stanovao.
Da bih malo olakšao okretanje oko osovine visine, modificirao sam malo njen ležaj. Umjesto ploćice od ultrapasa sad na tronožac prvo dolazi ploćica od filca (pusta). Filc koji sam koristio malo je tvrđi, prodaje se u komadima kao podloga za suđe u Teddy-ju, a "ulovio" sam ga na sniženju po vrlo niskoj cijeni. Lijepo se reže škarama, a potrebne rupe izradio sam šupljim probijačima (doslovno cijev sa oštrim rubom na jednom kraju koju stavite na materijal koji bušite i udarite čekićem. Pod materijal se podmetne drvena dašćica, da se probijač ne ošteti). Ako ih nemate, rupe se mogu izrezati malim škaricama ili oštrim skalpelom.
Od postojećih ultrapas pločica izrezao sam dva prstena, koja sam neoprenskim lijepilom zalijepio za donju i gornju plohu donje ploče viljuške. I opet, ako nemate ultrapas, tvrda plastika ili metalni lim dobri su materijali za ove prstene, a slobodno ih napravite nešto širima od ovih mojih.
Već postoječi središnji disk kao i kod originalne izvedbe sad dolazi u rupu u donjoj ploči viljuške.
Prsteni zalijepljeni na donju ploču viljuške malo povećavaju njenu debljinu, pa je središnji disk sad pretanak. Ako gradite montažu od početka, napravite ga nešto višim, a ako imate (kao ja) disk od starije verzije montaže, "podebljajte" ga nekom pločicom. Filc je kod mene dobro poslužio za to.
Na sve to odozgo dolazi još jedna ploćica od filca, identična onoj na dnu.
Na sve to, kao i ranije, dolazi gornja ploćica od šperploče./P>
Sastavljanje završava umetanjem središnjeg vijka i pritezanjem njegove matice (vijak možete umetnuti i na početku, sasvim je svejedno).
Moja viljuška je prilično niska, pa da matica i kraj vijka ne bi smetali teleskopu, krilna matica je stavljena sa donje strane ploče tronošca. Nije problem, jer jednom kad se pritegne, ne treba je više dirati.
Kratki 10 cm refraktor udobno se smjestio na dotjeranoj montaži.