Osnovna i NAJVAŽNIJA funkcija teleskopa je da sakuplja svjetlo. Više sakupljenog svjetla znaći da ćemo moći opažati objekte slabijeg sjaja, pa je jasno da je veći objektiv bolji od manjeg jer ima veću površinu. Uzmemo li da je promjer zjenice ljudskog oka priviknutog na tamu oko 7 mm (u stvarnosti je on različit od osobe do osobe, i kreće se u granicama od 6 do 8 mm) onda objektiv promjera D milimetara sakuplja onoliko puta više svjetla koliko mu je puta površina veća od površine zjenice ili:
S = (D/7)2
pri ćemu promjer objektiva (D) moramo uvrstiti u milimetrima. Veličina S naziva se svjetlosna snaga teleskopa.
|
PRIMJER:izračunati svjetlosnu snagu objektiva dvogleda promjera 30mm, malog refraktora promjera objektiva 80 mm i velikog teleskopa promjera objektiva 200 mm. dvogled sa objektivom promjera 30 mm: S = (30/7)2 = 18 mali refraktor sa objektivom promjera 80 mm: S = (80/7)2 = 131 teleskop promjera 200 mm: S = (200/7)2 = 816 |
Uz pomoć svjetlosne snage možemo odrediti koliko slabe zvijezde ćemo moći promatrati teleskopom. Ako objektiv sakuplja S puta više svjetla od golog oka, onda ćemo sa njime moći vidjeti zvijezde S puta tamnije. Kako prostim okom možemo vidjeti zvijezde sjaja oko 6 zvijezdane veličine, uz primjenu fotometrijske formule (fotometrijska formula matematički opisuje skalu zvjezdanih veličina) dolazimo do slijedeće formule:
mg = 6 + 2,5log(S)
gdje je mg tzv. granična zvjezdana veličina, odnosno veličina zvijezda najslabijeg sjaja koje još tim teleskopom možemo vidjeti.
NAPOMENA: Svatko tko se ozbiljno želi baviti izradom teleskopa mora dobro poznavati osnovne veze između promjera objektiva, količine svjetla i povećanja teleskopa. Zato je ovaj podugačak i prilično suhoparan uvod ovdje. No sam matematicki postupak i finese računa koji vode do ovdje iznesenih formula za amatere nisu toliko bitne pa ih slobodno možete preskoćiti ako vas ne zanimaju. To posebno vrijedi za mlađe čitaoce, i one ostale koji su srednješkolsku matematiku odavno zaboravili. Dakle, ako vam je teoretski dio dosadan, ili nerazuljiv, slobodno ga preskočite i proučite samo tabelu na kraju svake stranice koja sažima najvažnije rezultate teoretskih računa.
|
PRIMJER: naći graničnu zvijezdanu veličinu za prije spomenute instrumente promjera objektiva od 30, 80 i 200 mm. dvogled sa objektivom promjera 30 mm: mg = 6 + 2,5log(18) = 9,2 b. mali refraktor sa objektivom promjera 80 mm: mg = 6 + 2,5log(131) = 11,3 c. teleskop sa objektivom promjera 200 mm: mg = 6 + 2,5log(816) = 13,3 |
Opažanja različitim teleskopima pokazuju da se u stvarnosti granična zvijezdana veličina dostiže samo u tamnim, vedrim noćima bez mjesečine i to pri velikim povećanjima. U najboljim uvjetima moguće je opaziti zvijezde i za oko 2 zvjezdane veličine tamnije od vrijednosti koju predvida ova formula. Tu svakako veliku ulogu uz čistu atmosferu bez svjetlosnog zagađenja igraju i optička kvaliteta objektiva i nadasve opažačko iskustvo.
Uvrstimo li u formulu za graničnu zvjezdanu veličinu umjesto svjetlosne jačine (S) izraz koji je povezuje sa promjerom objektiva, dobit ćemo drugi oblik formule za graničnu zvjezdanu veličinu koji se vrlo često koristi:
mg = 6 + 5log(D/7) = 1,8 + 5log(D)
|
promjer objektiva (mm) |
mg |
|
50 |
10,3 |
|
60 |
10,7 |
|
80 |
11,3 |
|
100 |
11,8 |
|
150 |
12,7 |
|
200 |
13,3 |
|
300 |
14,2 |