Ovdje ćete naći kratke opise opreme koju koristim, ili sam koristio, kod opažanja ili snimanja neba. Težište je na modifikacijama, dodacima i rezultatima testova koji možda mogu biti zanimljivi i vama.
Što se programske podrške tiče, nedavno sam napustio Windows XP, koji je po meni bio najbolji Windows sistem ikad. Na žalost, nepravedno je uništen zbog želje za stalnom prodajom novih verzija Windowsa i nije više bilo moguće ostati na njemu, jer nema nikakve podrške za nove programe, ili recimo, kamere. Posljedica toga bila je da sam se prebacio na W10, ali i Debian Linux, pri čemu pokušavam savladati programe koji ne ovise o operativnom sistemu na kojem se koriste. Srećom ima ih sve više, pa tako umjesto nespretnih Canon-ovih programa za prvu obradu raw fotografija koristim RawTherapee, Iris (na Windows platformi), polako ga mijenjam Sirilom, a ove stranice pišem u Kate editoru. Ozbiljnije tekstove odavno pišem u LibreOffice jer novi MSOffice jednostavno ne razumijem, a posebno ne podnosim činjenicu da on ne može više otvarati zapise napravljene u starijim verzijama istog programa. Zaista je veselo kad dođete sa powerpoint prezentacijom koju onda ne možete prikazati samo zato jer na mjestu na koje ste došli koriste W11.
Od planetarij programa volim SkyCharts (Cartes du Ziel), ali još ga nisam uspio staviti na Linux, iako postoji i verzija za to. KStars nije loš, ali nema neke mogućnosti koje mi trebaju (recimo prikaz položaja Saturnovih satelita), pa za tu svrhu na Linuxu trenutno koristim Celestiu.
I naravno, ako baš želim nacrtati još poneku kartu neba, tu je LaTeX, koji odavno postoji na svim OS s kojima sam se susretao.
Tu je još nekoliko manjih programčića, svi odreda tzv. freeware, koji mogu napraviti samo jednu ili dvije stvari, ali zato to rade dobro. Njih neću nabrajati, bilo bi predosadno, a i pomalo ih mijenjam, jer se mnogi od njih više ne razvijaju, pa prestaju raditi na novim verzijama operativnih sistema, a u međuvremenu se pojavljuju novi.
 |
Često kod snimanja (a i opažanja) koristim najrazličitije filtere, bilo staklene ili interferencijske. Ovdje sam prikupio krivulje propusnosti za neke od njih, za koje nisam uspio naći krivulje propusnosti na internetu ili u knjigama. Te krivulje sam izmjerio sam, pomoću starog prizmatskog spektrografa ruske izrade (ISP 51) koji sam prilagodio radu sa modernim digitalnim kamerama. On je nažalost povijest, svoj je životni vijek završio kad sam nedavno otišao u mirovinu. Za znastveni rad više nije bio, a za mene je bio prevelik da ga nosim kući...
Naravno da sam provjerio točnost mjerenja, i ona je nekoliko postotaka u spektralnom području između 500 i 1000 nm, i postaje sve lošija što se više ide prema plavome. Ispod oko 450 nm rezultati su samo približni. Što se tiče valnih duljina, skala je točna do na 1nm, ili bolje. Izmjerene krivulje nalaze se ovdje. |
 |
Ovaj ruski teleobjektiv često je bio prodavan u kompletu koji se nazivao foto-snajper, a uključivao je čvrsti kofer, teleobjektiv, Zenit fotoaparat sa normalnim objektivom (Helios 44-2) i držač za kameru s teleobjektivom koji je sličio na pušku, odatle i naziv foto-snajper. Nabavio sam ga 2007. na tržištu rabljene optike (oglas na Njuškalu) gdje se jedino još može povremeno i naći. Drugi dobar izvor rabljene foto-opreme je poznati zagrebački buvljak - Hrelić, ali o tome drugi puta! Helios 44 je prilično loše optičke kvalitete pa ga nisam iscrpno testirao, ali teleobjektiv je sasvim druga priča, čak i kad je upotrebljen sa modernim DSLR foroaparatom. Više detalja o njemu je ovdje. |
 |
EOS 300D je bila moja prva ozbiljna digitalna kamera. Moj primjerak bio je modificiran (prestao je raditi prije nekoliko godina) pri čemu je njegov originalni filter zamijenjen prozirnom pločicom od kvarcnog stakla, tako da je bilo moguće snimati u cijelom rasponu valnih duljina na koje je sam čip osjetljiv (otprilike od 300 do 1100 nm, iako je osjetljivost na krajevima ovog intervala vrlo mala). Više detalja, uz testove nekoliko starih M42 objektiva možete vidjeti ovdje. |
 |
Neodymium filter jeftina je zamjena za interferencijske filtere za smanjenje utjecaja svjetlosnog onečišćenja. Jako dobro radi ako su izvori onečišćenja visokotlačne natrijeve žarulje (one žute, koje su masovno u upotrebi u javnoj rasvjeti). Posebno volim novu Baader-ovu verziju koja dodatno blokira infracrveno zračenje, što je bitno kod rada sa modificiranim DSLR kamerama, ili astronomskim kamerama, koje nemaju nikave filtere ispred svojih detektora. Više detalja je, naravno, ovdje. |
 |
Rubinar 500 je ruski zrcalni teleobjektiv, koji se početkom 2000-ih mogao nabaviti relativno povoljno. Mehanički je vrlo solidan, a optika je, pa recimo u redu, iako zbog velikog centralnog zasjenjenja kontrast nije baš najbolji. No to je bolest svih ovakvih teleobjektiva, kod većih promjera objektiva (na prste od oko 100 mm promjera na više) uglavnom znatno manja.
Optički je Rubinar 500 isto solidan, svakakako treba uzeti u obzir da je konstruiran za klasičnu fotografiju, kod koje su stroge tolerancije za sliku zvijezde bile da sve svjetlo mora biti koncentrirano u kružić promjera 30 mikro-metara. Pikseli digitalnih kamera znatno su manji (od oko 8 mikro-metara na starim, do 4 mikro-metra, ili čak i manje na novim senzorima), pa je često potrebno upotrijebiti tzv. binning (zbrajanje susjednih piksela, obično 2x2) koji doduše smanjuje rezoluciju, ali zato prividno povećava osjetljivost kamere. Davno sam sistematski mjerio projere slika slabih zvijezda na svojim astrofotografijama, i 30-40 mikro-metara je bila najmanja veličina koju sam nailazio, čak i sa jako kvalitetnim objektivima i filmovima dobre rezolucije. Današnje digitalne kamere jednostavno pred objektive postavljaju puno strože zahtjeve. Nekoliko testova Rubinar 500 teleobjektiva nalazi se ovdje. |