Zvjezdarnica Merenje mala je amaterska zvjezdarnica namijenjena mojem uživanju u stvarima nebeskim. Radi uštede prostora, smještena je na krovu šupe. To naravno ima određene posljedice: kao prvo, potrebu da se do nje dođe stepenicama, a kao drugo, stup koji nosi teleskop mora biti ukopan u tlo ispod šupe, proći kroz šupu i završiti "na katu" u samoj zvjezdarnici. Shodno tome, stup je prilično masivan, a nakon 20 godina korištenja rado bih da je još malo bolje ukopan u tlo.
Pokazalo se da je taj mali visinski odmak od tla koristan jer sam izbjegao prizemni sloj zraka a i komaraca je znatno manje nego na tlu uz samu zvjezdarnicu. Zvjezdarnica je pravokutnog oblika, unutarnjih dimenzija oko 235x265 cm. Pokrivena je dvodjelnim pomičnim krovom koji se kod opažanja pomiće u stranu. Orijentacija krova je približno E-W, i nalazi se u samom kutu ne baš prevelike parcele na kojoj se nalazi i kuća u kojoj stanujemo supruga i ja. Dio krova koji se pomiće prema istoku zaklanja mali dio neba i susjednu kuću, i prilično pomaže u blokiranju LP-a koji od nje dolazi. Dio krova koji se pomiće prema zapadu na sličan način zaklanja brdašce koje se na toj strani nalazi i u otvorenom položaju je zapravo ispod lokalnog obzora. Zapravo najveću smetnju prema jugoistoku stvara orah koji se vidi na desnoj strani, i koji nažalost svake godine bude za bar metar veći, a kako pripada susjedu, nema puno pomoći oko toga. S druge strane, iza njega je Medvednica i ogromno svjetlosno onečišćenje Zagreba, tako da možda nećemu i služi. Čempres izvan lijevog ruba slike znatno je veći od onoga koji se na slici vidi i pokriva dio sjeverozapadnog obzora, ali zasad još nisam imao potrebe "skratiti" ga.
Najbolje nebo zapravo imam ispod zenita prema sjeveru, u smjeru Slovenije, iako je cijelo područje oko zenita prilično dobro. Tipična svjetlina neba, mjerena SQM-L uređajem je oko 20,4-20,5 a u najboljim noćima može se spustiti i do 20,7. Nije idealno, ali može se.
Negdje početkom 2000-tih počeli smo češće boraviti u našoj kućici u Zagorju, a istovremeno praktički više nisam odlazio u Novigrad Podravski gdje je bila moja stara zvjezdarnica, pa sam poželio imati nešto bliže novoj lokaciji. Nekako u to vrijeme malo smo proširili okučnicu, pa je pala ideja da se u novi kut "imanja" stavi križanac šupe i zvjezdarnice: šupa dolje, a zvjezdarnica na krovu iznad nje.
U proljeće 2002. konačno je krenulo. Istovremeno s pomicanjem ograde, izbetonirao sam prva dva betonska nosača koji će nositi stupove buduće šupe/zvjezdarnice (dolje lijevo na slici, iza stupa koji će biti novi kut ograde). U toj, prvoj varijanti, budući zid šupe naslonjen je na pomaknutu ogradu, koja se na ovoj slici još nalazi desno, a u toku godine je pomaknuta prema dolje na novu liniju na kojoj se nalaze i ova prva dva nosača stupova za šupu.
To se možda ljepše vidi na ovoj slici snimljenoj s druge strane, na kojoj su već završena sva četiri nosača šupe i betonski temelj koji će nositi stup montaže i teleskop u zvjezdarnici.
Ograda je naravno imala prioritet, pa se gradnja šupe odvijala polagano. Tek najesen počinje se nazirati izgled buduće građevine, sa 4 kutna stupa koja će nositi zvjezdarnicu i sa gredama koje će nositi pod šupe ispod nje. Dobar dio materijala ostaci su od gradnje kuće, pa sam dosta kombinirao, no na nosećim elementima nisam štedio. Stupovi u kutevima su grede presjeka 14x16 cm, podna (kasnije i krovna) noseća konstrukcija od greda 10x12 cm.
Nedugo nakon toga krenuo sam paralelno postavljati pod i krov, oba od tzv. fosni, odnosno dasaka debelih 5 cm, sve obilno zaštićeno lazurom za drvo. Računao sam da će tako debele daske dobro podnositi izloženost vremenskim prilikama i neprilikama, jer zvjezdarnica će imati dva mala balkona, na istaknutim dijelovima greda lijevo i desno od stupova u kutevima šupe. Pokazalo se nažalost da to nije sasvim točno, jer moderno jelovo drvo od kojeg se takve daske izrađuju je sve lošije kvalitete i brzo propada na vlazi, bez obzira na zaštitne premaze. No o tome više kasnije, zasad je sve novo i lijepo!
Do kraja godine postavljen je pod šupe i pod zvjezdarnice/krov šupe i počela je izrada stepenica koje će voditi do zvjezdarnice. Nosači stepenica su dvije drvene grede sa utorima za stepenice, a same stepenice su izrađene od ostataka fosni koje sam koristio za krov. Pao je i snijeg, što se danas sve rjeđe dešava.
Već početkom iduće godine gradnja je nastavljena. Tokom svog boravka u njemačkoj često sam se divio starim kućama građenima u kombinaciji drva i cigle, tzv. kanatna gradnja. Kod takve gradnje noseča konstrukcija izrađuje se od drvenih greda, a prostori među njima popunjavaju se zidanim zidovima. Tu sam malo varao, jer je bilo lakše napraviti zid iza tankih drvenih elemenata koje glume grede, a samo grede u kutevima su stvarno i zazidane u kanatni zid. Svejedno, ispalo je dosta lijepo i zanimljivo, pogotovo kad je zid ožbukan i obojen u bijelo. Sami zidovi zidani su od siporeksa debljine 7,5 cm, dovoljno jer zapravo ništa ne nose.
Ovako to izgleda iznutra, u trenutku kad je zidanje tek počelo.
Pred kraj ljeta šupa je skoro završena, ali na ravnom krovu iznad nje nema još ničega! Stepenice su već u funkciji pa se sa krova tehnički gledano već moglo opažati.
Ujesen je šupa dobila vrata i prozore, pa sam konačno krenuo na samu zvjezdarnicu.
Na samu staru godinu 2003. konačno se vide prvi obrisi buduće zvjezdarnice. Osim same prostorije zvjezdarnice, dodao sam i dva mala balkona za dodatne mogućnosti opažanja/uživanja u prirodi. Prva stepenica je izrađema od betonskih blokova (i opet višak od gradnje!), kasnije su na gornju površinu dobili keramičke pločice, što se pokazalo lošim jer su po snijegu bile vrlo skliske.
Kutevi kućice zvjezdarnice su od greda 10x12, cijela ostala konstrukcija je od polugreda (narodni naziv: štafli), s time da su gornje gredice po kojima će kasnije ići kotačići krova izrađene od hrastovine. Na njima je za probu već postavljen donji okvir jedne polovice krova.
I ova faza gradnje razvukla se do proljeća iduće (2004.) godine, do kad sam završio osnovne dijelove krovne konstrukcije obje strane krova.
Krov već leži na četiri kotačića koji se inaće koriste za kolica i sl. Imaju dobru nosivost, lako se nabavljaju i nisu skupi. I danas (2024.) još uvijek dobro služe, a u tih dvadeset godina doživjeli su samo jedno podmazivanje prije nekoliko godina.
Krov je trenutno pokriven plastičnom pokrovnom folijom, plan je bio da se ostakli jer sam mislio da ću kroz staklo moći opažati barem golim okom. Plastična folija pokazala se inaće prilično dobrom, i dok je bila na krovu, nije s njom bilo nikakvih problema.
Istočna strana krova dobila je četiri staklena okna od 5 mm float stakla koja su ležala na drvenim letvama i jednostavno bila zaljepljena za njih silikonom. Vanjski trokuti oba krova zatvoreni su lamperijom, imao sam cijelu hrpu kratkih komada preostalih od gradnje kuće. Svi drveni dijelovi temeljito su obojeni lazurom radi zaštite. Zapadna strana krova pokrivena je drvenom šindrom izrezanom iz kratkih ostataka greda i dasaka. Na ovoj slici šindre još nema, a nutarnja obloga krova pokrivena je krovnom ljepenkom.
Ovako je krovni prozor izgledao odmah nakon ugradnje. Bočni prozori još nisu ugrađeni a lijepo se vide kotači po kojima se krov kreće, kao i zatege koje ga fiksiraju u zatvorenom položaju. Kod otvaranja zatege se samo malo otpuste i skinu sa vijaka na gredi po kojoj se kotači kotrljaju. Na početku sam ih vješao na male petlje od konopa, kasnije su dodani magneti (oni za vrata na namještaju) koji su ih držali uzdignutima, da ne zapinju za konstrukciju zida dok se krov pomiće. Na ovoj strani (sjeverna greda) na gredi je izrađen kanal u kojem se nalaze kotačići, tako da krov ne može skliznuti sa nje. Greda na južnoj strani je ravna, što dozvoljava da se krov malo deformira bez da kotačići počinju zapinjati u kanalu. Do sada (2024.) nikad nije bilo problema sa otvaranjem/zatvaranjem krova.
Slika ujedno pokazuje i prvi problem sa ostakljenim krovom: jako rošenje/zaleđivanje kad god u zraku ima nešto vlage.
Obje polovice krova sastaju se u sredini kućice kad je krov zatvoren, a otvaraju se na suprotne strane (E i W). U potpuno otvorenom položaju cijeli su izvan tlocrta kućice i zaklanjaju minimalni dio neba, koji je i tako s jedne strane zaklonjen susjednim brdom, a s druge susjednom kućom.
Dodatno, cijela kućica na gornjoj polovici zidova ima staklene prozore, koji omogučavaju pogled prema van u svim smjerovima, a za vrijeme opažanja obićno su zaklonjeni zastorima da se sprijeći prodor svjetala ulične rasvjete u samu zvjezdarnicu. Iako je zvjezdarnica po visini iznad većine svjetiljki okolne rasvjete, njihovo svjetlo svejedno ulazi u nju, a nekoliko svjetiljki na zapadnoj strani slijedi cestu u brdo i iznad je zvjezdarnice, pa dodatno smeta. Do 2020. svetiljke su bile izuzetno loše, sa prejakim visokotlačnim natrijevim žaruljama. Na samom početku 2020. one su zamjenjene LED svjetiljkama i sad je situacija oko lokalnog svjetlosnog onečišćenja puno bolja, ali zavjese su i dalje tu!
Na kraju su podovi balkona pokriveni linoleumom da ih se zaštiti od vlage. Linoleum nije idealan materijal za to, brzo propada na suncu i po hladnoći može biti jako sklizak, ali nažalost bolji materijal nisam u tom trenu uspio naći. Zbog propadanja linoleum sam povremeno morao mijenjati, ali svoju glavnu svrhu je opravdao: daske pod njim ostale su suhe i zaštićene od truljenja.
Paralelno sa izradom krova išla je i izrada zadnjeg bitnog elementa: stupa koji će nositi montažu i teleskop. Betonski temelj stupa viri kroz pod šupe i nekoliko je cm viši od njega. U njemu su zabetonirana 4 vijka (M16) koji će držati konstrukciju stupa na svom mjestu. Ovdje je temelj već pokriven komadom linoleuma koji će služiti kao pod šupe i ujedno spriječavati miševe i co. da kroz rupu između poda i stupa ulaze u šupu. Do danas sam naučio da nije pomoglo, našli su mudraci druge rupe i rupice kroz koje se mogu provući.... srećom, na kat dosad nisu dolazili, možda i zato što je susjedov mačak prokužio kako se uvući preko krova, a unutra je preko dana lijepo toplo i mirno, pa si je organizirao spavaonicu. Kao i njegovi nasljednici uostalom!.
Na krovu šupe iznad temelja već je izrezana rupa kroz koju će stup proći.
S obzirom da sam kao hrčak godinama sakupljao svakakve komade željeza, profile, ploče i sve što se moglo naći odbačeno na smetlištu ili u okolici, odlučio sam malo smanjiti tu hrpu hrđe u dvorištu i napraviti rešetkasti stup inspiriran stupom dalekovoda. Donja ploča stupa željezna je ploča debljine 10 mm, ko zna od čega, s rupom u sredini. Na nju sam navario komade čeličnih "L" profila koji služe kao pojačanja i nosači kutnih elemenata stupa. Sve je izrađeno od komada "L" profila, često varenih zajedno, da se od kratkih komada naprave duži. Kako a) nisam dobar varioc, i b) variti u drvenoj prostoriji je glupo, svi elementi rešetke stupa spajani su vijcima. Kutne elemente unaprijed sam izbušio na stupnoj bušilici, a dijagonalne jednu po jednu, kako sam ih dodavao i na licu mjesta označavao položaj rupa za vijke. Za sve sam koristio vijke M8.
Na početku je stup imao svaki drugi dijagonalni element, kasnije su postupno dodavani i ostali.
Pogled na vrh rešetkastog dijela stupa. Na njega dolazi okrugla čelična ploča na koju se onda pričvrsti stup montaže. Na ploči je nekoliko kompleta rupa sa navojem, tako da je lako mijenjati stup koji nosi teleskop, jer uvijek postoje tri rupe koje odgovaraju njegovoj prirubnici. U to doba već sam imao malu kolekciju stupova koje sam do tada koristio na raznim mjestima u dvorištu i drugdje, pa su rupe unaprijed prilagođenje njihovim prirubnicam.
Ova slika je nastala 2009. kod manje rekonstrukcije stupa, pri ćemu je dodan i novi, nešto masivniji stup montaže. I on je krpan od nekoliko dijelova, od kojih se donji već nalazi na nosečoj ploči.
Taj dio stupa nešto ranije je nastao od komada neke stare cijevi debele stijenke, koju sam tokarenjem malo dotjerao. Gornji dio stupa cijev je nešto manjeg promjera koja se sa donjim dijelom spaja navojem. Na slici je donji dio stupa za vrijeme obrade na tokarskom stroju. Za nostalgičare, radi se o domaćem proizvodu tvornice Prvomajska, oznake TES-2, starijeg od mene, jer mu je godina "rođenja" 1953..
Cijeli stup koji nosi montažu, zajedno sa gornjim dijelom koji je prilagođen EQ-6 glavi njemačke montaže, koja je u zvjezdarnici od samog početka. Povremeno su se samo mijenjali stupovi koji ju nose. Prvi su bili malo nježniji, pa sam nakon malo igranja dinamometrom i mjernim satom odabrao onaj koji je pokazivao najmanju fleksiju kod bočnog povlačenja. Zadnji u toj seriji je ovaj stup sa prethodnih slika, koji je izrađen i montiran na jesen 2009. godine.
Debeli lanac na desnoj strani vješa se na nosače koji vire iz stupa pri njjegovom vrhu i služi dodatnom gušenju vibracija. U kasnijim varijantama lanac je prebačen u unutrašnjost stupa i pušten da visi sve do podnožja rešetkastog stupa. Manje smeta i mrvicu bolje guši vibracije.
Potpuno dovršen stup, sa lancem i EQ-6 glavom na njegovom vrhu. Visina stupa namještena je tako da između glave u ovom položaju i greda krova ima 4-5 cm razmaka. Uz malo pažnje i podešavanja položaja glave i teleskopa na njoj, krov se može otvarati i zatvarati i kad je teleskop na montaži. Išao sam na maksimalnu visinu stupa kako bih mogao opažati i objekte u blizini obzora, barem prema jugu, gdje mi je obzor najniži.
Na samom kraju 2004. zvjezdarnica je izvana bila dovršena i počeo sam je redovito koristiti za opažanja i astrofotografiju. Ovako je izgledala polovicom 12. mjeseca 2004. Istočni dio krova je ostakljen, kao što je opisano ranije, a zapadni je pokriven krovnom ljepenkom. Zvjezdarnica me vjerno služi sve do danas, naravno uz male dorade i povremene popravke koje su na drvenim konstrukcijama u našoj klimi neizbježne. Zato slijedi mali pregled održavanja, koji ujedno ukazuje i na greške kod gradnje koje su se mogle izbjeći, da sam bio malo mudriji. OK, kod treće zvjezdarnice možda i budem, ili ću izbjeći stare i napraviti nove greške!
Nakon izgradnje krenulo je naravno "unutrašnje uređenje". U prvom redu polako su dodavani unutarnji zidovi s malo toplinske izolacije između njih i vanjskih zidova, a početkom 2005. dodao sam nekoliko starih kupaonskih ormarića, za spremanje opreme. Pokazalo se naime da se oprema bolje čuva u ovim ormarićima nego uredno spremljena u podrumu, gdje je zbog vlage stalni problem sa gljivicama i laganom korozijom. Do danas je veći dio opreme prebačen u zvjezdarnicu, ili u kuću (ne u podrum) iz tog razloga.
Pomalo romantična slika s kraja 2005. Zvjezdarnica je dosad dobro podnosila kiše i obilne snjegove, no snjegova na nažalost zadnjih godina ima sve manje.
S vremenom je dodana i ova polica sklepana od kojekavih ostataka lamperije, dobro je služila desetak godina dok konačno nije zamjenjena. Na njeno mjesto došao je jednostavni ormarić, po mjeri izrađen iz OSB ploča, za spremanje MK91 teleskopa kojeg sam u to doba izradio. Teleskop sam pred par godina prodao, ali ormarić još podsjeća na njega. Ona možda najbolje ilustira moj pristup praktičnim problemima. Što jednostavnija izrada od priručnih materijala, ljepota nije važna, glavno je da funkcionira! Sasvim desno vidi se magnetski prijemnik, koji je trebao služiti za slušanje niskofrekventnih promjena magnetskog polja Zemlje, ali nažalost smetnje od električne mreže su bile prejake, pa sam te pokuse nakon nekog vremena jednostavno zanemario.
U proljeće 2008, samo četiri godine nakon gradnje, zub vremena već je načeo stepenice! Jelovo drvo od kojeg su izrađene jednostavno ne izdržava dugo u našoj klimi, posebno na mjestima gdje se vlaga duže zadržava. Jedna stepenica već je istrulila i morao sam ju zamijeniti. Pouka: ovakve kritične elemente po mogućnosti napraviti od hrastovine.
Do ljeta 2010 grede, bolje rečino pretanke gredice po kojim se krov pomiće su se deformirale i postojala je opasnost da prozori ispod njih popucaju. Rješenje i opet jednostavno, na njih su jednostavno dodane jače grede (ovaj pota jelove, 10x12 cm) čime je krov podignut za desetak cm.
2013. u proljeće obavljen je periodički test nosivosti krova i ostale konstrukcije, prošao je bez problema!
U proljeće iste godine krov je već bio u raspadu, i staklena i drvena strana, pa je do kraja godine staklo sa istočne strane skinuto, a krov pokriven daskama i krovnom ljepenkom, a sa zapadne strane je uklonjena trula šindra i stavljena nova krovna ljepenka.
Krov V2 je tu!
U proljeće 2014. na krov je montiran SQM mjerač svjetline noćnog neba, koji je na tom mjestu još i danas. U prvom planu, na stupu balkona kuće nalazi se kamera hrvatske meteorske mreže.
Pred ljeto 2015. zamijenjene su stepenice koje vode do zvjezdarnice. Stare stepenice su bile ozbiljno trule, a i noseće grede nisu bile u boljem stanju. Zato su stavljene nove noseče grede (one koje drže vrh stepenica), ovaj puta hrastove, a noseća konstrukcija samih stepenica ovaj je puta izrađena je od metalnih profila. Iskoristio sam priliku, pa sam smanjio kut stepenica (sad počinju od samog ugla šupe, ne metar dalje kao prije) i proširio ih za oko 10 cm. Prve dvije stare betonske stepenice naziru se iza novih, i pokazuju koliko je podnožje novih stepenica pomaknuto prema naprijed. Danju nije bio problem ni sa starim stepenicama, ali noću je puno lakše i ugodnije koristiti ove šire i položenije stepenice. Rukohvat je naravno također vraćen par dana kasnije.
Nakon toga ojačani su i zidovi zvjezdarnice, koji su izvana izrađeni od brodskog poda koji se na suncu prilično izvitoperio pa je kiša ulazila pod njega i radila problene u konstrukciji cijele zvjezdarnice. Brodski pod je uklonjen, na njegovo mjesto došla je PE izolacijska folija, OSB ploča preko nje, pa je onda stari brodski pod (sa potrebnim zamjenama pojedinih letvica) vračen na OSB ploče. Zid je tako ojačan, a curenja su u potpunosti nestala. Zamijenjen je i linoleum na oba balkona, prava generalna rekonstrukcija! Cijeli se posao otegnuo do idućeg proljeća, ali bitno je da je obavljen.
Na kraju sam polagano dodavao i ukrasne daske (otpadno drvo) ispod ograde balkona i stepenica. Osim ukrašavanja, namjena im je da sprijeće male klince (unuci su poćeli dolaziti) da kroz rupe ispod rukohvata padnu sa balkona ili stepenica. Bolje spriječiti nego lijećiti, kako se kaže!
U ljeto 2017. dodao sam "policu" na južnoj strani zapadnog balkona. Ona viri izvan otvorenog krova zvjezdarnice i na nju obično stavljam kutiju sa digitalnim fotoaparatom koji snima područje zenita (i šire ako stavim širokokutni objektiv), a ne ometa me (ili ja nju) kod opažanja iz zvjezdarnice.
Zvjezdarnica u "noćnoj akciji" u proljeće 2018. Vegetacija oko nje je narasla sa svih strana, ali područje iznad oko 30 stupnjeva visine je i dalje čisto. Primijetite i očajno svjetlosno onečišćenje oko nje, kao i svjetlosnu kupolu Zagreba izraženu usam obzor. Snimka gleda u smjer juga.
Negdje u to vrijeme dotrajala krovna ljepenka na zapadnoj strani krova zamijenjena je šindrom. Upotrijebio sam šindru u roli, i dosad sam jako zadovoljan s njenim ponašanjem. Danas (2024.) još uvijek izgleda kao da sam je jučer stavio. Isto je 2020. napravjeno i na istoćnoj strani krova. To je već krov V3!
2020. je stigla, a grede po kojima klizi krov počele su pokazivati znakove trošenja. Najpotrošeniji dijelovi su zamijenjeni, a sve gornje vanjske površine greda (one izvan zatvorenog krova) su zaštićene pocinčanim limom. Osim što lim štiti gredu od direktne kiše i vlage, dodatno omogućava lakše otvaranje krova jer se kotači lakše kotrljaju po njemu nego po istrošenoj drvenoj površini.
U proteklih 16 godina cijela se šupa sa zvjezdarnicm na njoj lagano nagnula zbog slijeganja tla ispod nje. Nije to puno ali dovoljno da gornji rub stupa dotakne pod zvjezdarnice i tako postane osjetljiv na vibracije izazvane kretanjem unutar nje. Stup teleskopa je skinut, pod donji dio srupa (onaj u šupi) su dodani vijci za podešavanje nagiba, pa je sve vraćeno natrag.
To ljeto sam izbacio akumulator iz zvjezdarnice (sva oprema se od početka napaja iz 12V automobilskog akumulatora) i spustio ga u šupu ispod nje. Tako sam malo smanjio zakrčenost u samoj zvjezdarnici. To je naravno tražilo izradu male električne instalacije, što sam riješio u nekoliko dana. Samo je trebalo paziti da žice nigdje ne smetaju i da su dovoljnog presjeka da se izbjegnu nepotrebni gubici napona. Koristio sam žice presjeka 4mm2 i do sad nije bio nikakvih problema.
Stigli smo i do 2021. Nakon završenih zahvata na stupu koji nosi montažu teleskopa, krenuo sam izmjeriti koliko je stup krut. Stup sam u tu svrhu vukao poznatom silom (određenom uz pomoć vage na oprugu), a savijanje sam mjerio mjernim satom (dio ga se vidi ispod vage). Rezultati su bili zanimljivi, izmjenio sam nekoliko stupova u svrhu mjerenja i naravno ostavio najkruči. Za ilustraciju, kod sile od 50 N vrh stupa pomakne se za oko 0,3 mm, prilično čvrsto. To se vidi i kod opažanja jer se vibracije guše u roku od nekoliko sekundi. Svejedno, zanimljiva vježba iz praktične fizike.
I trenutno zadnji veći popravak: sjeverozapadni stup šupe, koji je najviše na udaru vremenskih neprilika, "malo" je istrunuo. Kako on nosi cijelu šupu i zvjezdarnicu iznad, a uz to je uzidan u kanatni zid, nije ga baš lako zamijeniti.
2024: Krajem godine zvjezdarnica slavi dvadeseti rođendan jer je krenula raditi negdje pred kraj 2004. Stolac za opažanje odavno je dio opreme. Vrlo je ugodan i prikladan za opažanja meteora golim okom, ili jednostavno skeniranje neba malim dvogledom. Pri tome zidovi zvjezdarnice štite od vjetra i okolnog svjetlosnog onečišćenja, a okolica zenita uvijek je dostupna za opažanja. Veselim se opažanjima u godinama koje dolaze.